Obilazak slikovitog otoka Chios, doma skrivenog blaga – Chios mastike
Ako vas muče gljivice na stopalima i noktima, imate problema sa želucem ili je došlo do prekomjernog razmnožavanja bakterije Helicobacter pylori, koja može biti uzrok brojnih neugodnosti, kod blažih tegoba si možete učinkovito pomoći mastikom. No ne pićem koje nas podsjeća na prva putovanja u Grčku, već drvenom smolom. Svijetle jantarne boje, koju izlučuje stablo Pistacia lentiscus na grčkom otoku Chios. Riječ je o tisućama godina poznatoj i provjerenoj tvari, čije je ljekovito djelovanje priznala i Europska agencija za lijekove te ju je uvrstila u farmakopeju biljnih lijekova.
Povijesna upotreba Chios mastike
O ljekovitim svojstvima mastike s otoka Chios izvještavao je još začetnik znanstvene medicine Hipokrat. U njegovo vrijeme preporučivala se zbog karakterističnog okusa i blagotvornog djelovanja. Povijesni zapisi pokazuju da je mastika bila prvi prirodni žvakaći gumi u antičkom svijetu – koristila se za čišćenje zuba i osvježavanje daha. Osim toga, upotrebljavala se i u kozmetičke svrhe, za čišćenje lica i tijela. Kasnije se smola počela koristiti i kao aktivni sastojak u brojnim farmaceutskim pripravcima i nostrumima, od kojih su mnogi povremeno bili zabilježeni u međunarodnim farmakopejama.
Tako je Dioskorid (1. stoljeće naše ere) u djelu Materia Medica pisao o terapijskim svojstvima Chios mastike te naveo da pomaže kod probavnih tegoba, problema s krvlju, kroničnog kašlja i da djeluje umirujuće. Žvakanje mastike preporučivao je za potporu oralnoj higijeni i za svjež, čist dah. Spomenuo je i uporabu eteričnog ulja mastike, koje se koristilo na više načina kod bolesti maternice i zbog svog stežućeg (stiptičkog) djelovanja.
Od 1. do 7. stoljeća naše ere liječnici i botaničari su mastiku ponajprije koristili za liječenje želučanih tegoba poput grčeva, bolova, nadutosti i oštećene želučane sluznice (čira). Prema tadašnjim spoznajama, mastika je doprinosila nesmetanom funkcioniranju želuca i crijeva. Iz brojnih izvora jasno je da se mastika koristila za ublažavanje bolova u želucu te kod probavnih i želučanih smetnji. O njenom djelovanju kod slabosti želučanih mišića, upala, problema s crijevima i jetrom, kao i o njenim omekšavajućim svojstvima, pisao je Galen u djelu Simplicium medicamentorum temperamentis ac facultatibus libri XI.
Povijesna upotreba Chios mastike
U srednjem vijeku ranarnici su tražili pripravke koji bi što učinkovitije pomagali vladarima i bogatim pojedincima koji su si to mogli financijski priuštiti. Tako je nastao lijek nazvan Jeruzalemski balzam. U ljekarni franjevačkog samostana Svetog Spasitelja u Jeruzalemu, gdje je radio redovnik Antonio Menzani di Cuna, nakon dvadeset četiri godine pokušaja uspio je stvoriti djelotvoran balzam nazvan “Jeruzalemski balzam”. Godine 1712. predstavljen je u Milanu kao mast za liječenje rana, bolova u trbuhu, dermatitisa, crijevnih parazita, zubobolje, hemoroida itd.
Sastojci ovog balzama su se s vremenom mijenjali, ali je osnovni sastojak ostala mastika. Više od četvrt tisućljeća poznata i gotovo nepromijenjena formula, pronađena u rukopisu jednog samostana, sadržavala je četiri biljke: bosveliju, miru, aloju i mastiku, koja se često koristila zbog svojih protuupalnih, ljekovitih, antioksidativnih i antiseptičkih svojstava.
Po toj, blago izmijenjenoj formuli, koristi se i danas.
Vrlo cijenjena i danas
Između dva rata u 20. stoljeću, upotreba mastike bila je posebno cijenjena među vojnim liječnicima na terenu, zahvaljujući jednostavnom sastavu, učinkovitosti i širokoj primjeni. Posebno se pokazala korisnom u situacijama gdje je postojala opasnost od bakterijskih infekcija.
Početkom 20. stoljeća u više članaka se pisalo o “Mastisolu”, pripravku na bazi mastike koji se koristio za zacjeljivanje rana. Prema izjavama, Mastisol se nanosio na zahvaćeno područje kože, a ova metoda pokazala je brojne prednosti u usporedbi s drugim antiseptičkim oblozima, zbog čega je bio vrlo popularan i u ratnim poljskim bolnicama.
I danas se ova smola sve češće koristi, osobito kod ljudi koji pate od različitih tegoba suvremenog doba ili onih koji se, umjesto službenoj medicini, radije okreću alternativnim metodama liječenja. Njome se također koriste osobe kojima uobičajeni farmaceutski pripravci ne pomažu ili ih izbjegavaju zbog brojnih nuspojava.
Mastika je pogodna i za oralnu higijenu te loš zadah. Dostupna je u različitim proizvodima – mastima, balzamima, kozmetičkim uljima, kapsulama s mastikom za želudac, pa čak i u alkoholnim pićima, pastama za zube, sapunima itd. Mastiku koriste i u ajurvedskoj medicini te naturopatiji.
-
-
-15%
- Chios Mastika, Dodaci prehrani
Chios Mastika tablete za žvakanje, 40 tableta
-
Izvorna cijena bila je: 18,00 €.15,30 €Trenutna cijena je: 15,30 €.
Uštedite do: 2.70 € (15%)
- Dodaj u košaricu
-
-15%
-
-
-20%
- Chios Mastika, Dodaci prehrani
Chios Mastika kapsule 80%, 60 kapsula
-
Izvorna cijena bila je: 24,10 €.19,28 €Trenutna cijena je: 19,28 €.
Uštedite do: 4.82 € (20%)
- Dodaj u košaricu
-
-20%
-
- Nema na zalihi-14%
- Chios Mastika, Dodaci prehrani
Chios Mastika kapsule 100%, 90 kapsula
-
Izvorna cijena bila je: 35,30 €.30,35 €Trenutna cijena je: 30,35 €.
Uštedite do: 4.95 € (14%)
- Pročitaj više
-
Pomoćnica za bolju probavu
Mastika je posebno cijenjena zbog svojih učinaka na probavni sustav, koji je temelj imuniteta. Također, različite psihofizičke neravnoteže u tijelu često se prvo manifestiraju kroz probavni sustav. Izvještaji pokazuju da je za uklanjanje bakterije Helicobacter pylori, koja može uzrokovati ozbiljna zdravstvena stanja, vrlo prikladna Chios mastika, jer može zaustaviti njezino širenje u želucu.
Brojne studije pokazale su da mastika i mastikino eterično ulje djeluju blagotvorno na oštećenja probavnog trakta. Nakon otkrića bakterije Helicobacter pylori i njezine povezanosti s bolestima probavnog sustava 1983. godine, interes znanstvenika se usmjerio na istraživanje mehanizma djelovanja mastike i njezina ulja, s ciljem utvrđivanja njihovih antibakterijskih svojstava protiv ove bakterije.
Najcjenjenija raste na otoku Chios
Zimzeleno stablo mastike rašireno je po cijelom Mediteranu. Postoji mnogo varijanti stabla mastike (Pistacia lentiscus), ali ne proizvode sve smolu. Na hrvatskom primorju nazivaju je tršlja. I u drugim mediteranskim zemljama, poput Turske ili Maroka, pokušavaju uzgajati stabla mastike radi dobivanja smole.
Ipak, još od antičkih vremena posebno je cijenjena ona koja dolazi s grčkog otoka Chios. Poseban položaj otoka u Egejskom moru, povoljni klimatski uvjeti, sastav tla, kao i posebna varijanta stabla (Pistacia lentiscus var. Chia), koju su uzgojili upravo na tom otoku, doprinose tome da smola s tih stabala sadrži više ljekovitih sastojaka.
Posjetili smo otok Chios
Tijekom posjeta otoku uvjerili smo se i sami u ljepote krajolika, autentičnost njegovih stanovnika i veliki značaj koji mastika za njih ima. Izuzetno je cijene i čuvaju tradiciju, jer im ona, na kraju krajeva, predstavlja izvor prihoda.
Danas u Udruzi proizvođača Chios mastike okupljeno je oko 4.500 proizvođača iz dvadeset četiri sela na jugu otoka, članova seoskih obitelji koji žele uzgajati, njegovati i čuvati mastiku s Chiosa. Jednu od obitelji smo posjetili i gostoljubivo su nam pokazali tradicionalni način proizvodnje Chios mastike.
U siječnju i veljači grmolika stabla prvo se orezuju, a zatim se u proljetnim mjesecima čisti tlo oko debala, mete se lišće, čisti korov, prozrači se zemlja te se tlo posipa bijelim vapnencem. Tlo mora biti što čišće jer na njega pada ljepljiva smola stabla, koju je kasnije lakše očistiti.
„Kentos“ je grčki izraz za ureze koji se prave na debla stabala mastike. Taj posao proizvođači Chios mastike obavljaju između srpnja i rujna. To je najvažnija faza u uzgoju ovih dragocjenih stabala, jer iz ureza izlazi ljekovita smola u obliku kapljica. Na Chiosu je zato nazivaju i suze s Chiosa. Ovisno o dobi pojedinog stabla, može mu se s najvećom pažnjom i preciznošću zarezati do sto ureza.
Na vrućem ljetnom suncu smola koja curi iz ureza na stablu mastike suši se dva do tri tjedna, a zatim je proizvođači skupljaju s tla i stružu s debla posebnim alatom zvanim „timitiri“. Prvi put smolu obično beru između srpnja i kolovoza, a drugi put između rujna i listopada.
Stabla Chios mastike, ili „skinos“, kako ih nazivaju otočani, proizvode smolu od sedme godine, a nakon sedam desetljeća proizvodnja brzo opada. Stabla mogu živjeti i više od sto godina, a svake godine drvo u prosjeku daje 150 grama dragocjene smole.
Sakupljenu smolu prvo prosijaju kroz sito ispod stabala, a zatim je očišćenu od zemlje odvode u selo, gdje na hladnom čeka temeljito čišćenje i ispiranje vodom, što se odvija tijekom jeseni i zime. Rad se obavlja ručno, u skladu s prirodom, tijekom cijele godine. Cijela obitelj, od mladih do starijih, uključena je u proces proizvodnje mastike.
Čuvanje tradicije proizvodnje Chios mastike
Chios mastika predstavlja važan dio povijesti, tradicije i identiteta ovog grčkog otoka. Već tisućljećima je vrlo dragocjena, mijenjala se čak za zlato, a na otoku su se više puta borili s piratima koji su željeli prisvojiti to „bijelo zlato“. Jednu od takvih priča ispričala nam je stanovnica slikovitog srednjovjekovnog sela Pyrgi, koje je služilo kao utvrda za obranu od napadača. Danas je najveće selo Mastihohorije i prava je poslastica za oči zbog svoje jedinstvene arhitektonske baštine.
Lokalni stanovnici predani su očuvanju te baštine, zato su poduzeli brojne mjere za zaštitu i održivu proizvodnju te dragocjene smole.
Veću svijest o njezinim jedinstvenim svojstvima pridonijele su brojne istraživačke studije koje su se fokusirale upravo na Chios mastiku, te su osigurale promociju ovog iznimnog proizvoda na svjetskom tržištu. Nije ni čudo što ju je pod svoju zaštitu uzeo i UNESCO. Jedinstveni način proizvodnje mastike i obrada stabala mastike uvršteni su na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine.
Jedna od mjera za očuvanje bogate kulturne baštine je i istraživanje novih načina proizvodnje. Proizvođači mastike na otoku Chios suočavaju se s izazovima sve izraženijeg utjecaja klimatskih promjena na sam proces dobivanja smole. Zato su se u grčkoj tvrtki Mediterra, zajedno s Udrugom proizvođača Chios mastike, odlučili pokrenuti projekt kojim će istražiti nove načine proizvodnje dragocjene drvne smole u promijenjenim klimatskim uvjetima. Većina nasada stabala mastike nalazi se na južnom dijelu otoka Chios. U okviru projekta već su zasadili tisuću stabala u planinskom području na sjeveru otoka. Istraživači se nadaju da će stabla uspijevati i u težim vremenskim uvjetima nego što ih sada imaju u nizinskom južnom dijelu otoka, gdje se obično uzgajaju. Postavlja se pitanje hoće li smola Chios mastike, proizvedena u drugačijim uvjetima, zadržati svoja posebna svojstva. Osim toga, istraživački projekt će utvrditi i otpornost stabla na teže vremenske uvjete u odnosu na one potrebne za rast u nizinskim područjima.
Očuvanje prirodnog bogatstva za buduće generacije
Na otoku je u svrhu podizanja svijesti, u suradnji s Europskom unijom, izgrađen i prekrasan Muzej Chios mastike. Otvoren je za javnost 2016. godine. Nalazi se na zemljištu koje je ustupila Udruga proizvođača Chios mastike, u srcu južnog dijela otoka zvanog Mastihohoria, gdje se nalaze slikovita srednjovjekovna sela s nasadima stabala mastike. Cilj muzeja je prikazati povijest uzgoja mastike, njezinu svestranu upotrebu te načine prerade u suvremenom vremenu. Muzejsko iskustvo upotpunjuje i izložba na otvorenom, gdje posjetitelji mogu uživati u promatranju stabala u njihovom prirodnom staništu.
I pojedinci mogu podržati proizvođače smole Chios mastike. Na primjer, možete posvojiti stablo mastike i tako pomoći u oživljavanju napuštenih nasada tih dragocjenih stabala. Možete ga i posjetiti te na taj način podržati održivi turizam i očuvanje ruralnih područja. Mi smo to učinili i naše stablo lijepo napreduje. Još je malo, ali već daje prve plodove.
Na otoku nas je mastika pratila na svakom koraku. Proizvodi od mastike prodaju se u svim, pa i najmanjim trgovinama i lokalima. Koristi se na razne načine. Mještani žvaču drvnu smolu kao žvakaću gumu. Medicinska upotreba mastike za oralne i probavne tegobe dokumentirana je još u antici, a nastavila se sve do srednjeg vijeka. I danas se koristi kao tamjan i kao aromatični dodatak jelima i pićima. Vrlo je popularna izvorska voda s osvježavajućim dodatkom mastike. Nakon jela često nazdrave čašicom likera od mastike. U lokalima miriše kava s dodatkom mastike, koja se poslužuje uz komadić slatkog lokuma. Ljubitelji slatkog raduju se čak i sladoledu s okusom mastike.
U internetskoj trgovini www.mastika.hr možete pronaći proizvode s otoka Chios. Neka i vaš dom zamiriše na mastiku!
FOTO: privatni arhiv mastika.hr
